Rasprava (moj skromni doprinos?) o vjeronauku

Oduševljen ovom prepiskom preko portala autograf.hr, odlučio sam dati i mali i skromni doprinos ovoj raspravi s vjerom da će se uključiti i neki drugi, relevantniji ljudi… Ovo je jedan vid mojeg reagiranja na odgovor (sada to mogu i ovako reći, budući smo se napokon upoznali i uživo, iako već duže vremena baštinimo zanimljive FB rasprave) Marijane Bijelić teologinji Anni Marie Gruenfelder. U metodološkom smislu sam preuzeo Marijanin model. Tekst pod navodnicima je njen, a ostalo moj osvrt na izrečeno… Uživajte i naravno da, ukoliko nešto od onoga što sam napisao ne drži vodu, bio bih zahvalan da me se uputi u pogreške koje sam iznio…

“Prvo, teologinja Gruenfelder bi se trebala odlučiti govori li o tome što ”školski vjeronauk” jest ili o tome što on treba biti. Opasno je i neodgovorno zamagljivati i zanemarivati tu krucijalnu razliku između dviju ovdje vrlo nezgrapno spojenih tvrdnji. Ako govorimo o konfesionalnom vjeronauku, čiji je oblik zacementiran Ugovorom Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture, moramo katoličkom vjeronauku prići kao činjenici sa zadanim osobinama koje ne možemo tek tako mijenjati, a ako netko priželjkuje drugačiji vjeronauk i vjeruje da je tako nešto moguće, onda bi ta osoba trebala osmisliti i predložiti način na koji ćemo postojeće stanje zamijeniti alternativom.”

12717629_199698153724337_7525169010161849868_n

Continue reading “Rasprava (moj skromni doprinos?) o vjeronauku”

Advertisements

Instrumentaliziranje propovijedi: analiza

Ovdje ću ukratko analizirati četiri propovijedi i to po jednu biskupa Uzinića i Pozaića, te dvije biskupa Ivasa, što je premalo za izvlačenje nekih relevantnijih zaključaka, ali može ukazati na potencijalno instrumentaliziranje ambona i politizaciju propovijedi. Smatram da je uzrok takvom stanju stvari – upravo pastoralni model kojega HBK i danas njeguje i promovira. Ove četiri propovijedi su izabrane svjesno (mogle su biti i neke druge četiri i od drugih biskupa) jer mi je njihovom analizom najlakše ukazati na ono što želim ovim tekstom prenijeti (želim samo posredovati dojam kojeg osobno gajim i koji nikako nije znanstveno utemeljen). Radi se o propovijedima biskupa Ante Ivasa u Kninu iz 2010. i 2014. godine sa euharistijskog slavlja na Dan pobjede 5. kolovoza (http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=24768; http://www.sibenska-biskupija.hr/index.php/1027-knin-homilija-oca-biskupa-ante-ivasa-izgovorena-u-kninu-5-kolovoza-2014 ), zatim propovijed biskupa Valentina Pozaića sa euharistijskog slavlja na Mirogoju na dan Svih Svetih 2014. godine, te biskupa Mate Uzinića sa euharistijskog slavlja na Bleiburgu u svibnju 2014. godine (https://www.youtube.com/watch?v=PXbb5Q3oAO0 ). Ukratko ću, kao uvod u samu analizu, iznijeti sadržaje tih propovijedi.

cropped-img_6794b1.jpg

Continue reading “Instrumentaliziranje propovijedi: analiza”

Instrumentaliziranje propovijedi: uzrok

Istraživajući i neumorno radeći dugi niz godina, pokojni fra Špiro Marasović, kojem dugujem uho za društvene teme i nadasve za odnos Crkve i suvremenog, sekularnog društva pod prizmom demokracije i politike, govori o politizaciji vjerskog žiota, odnosno o profanizaciji Crkve i vjere, o hrvatskom svetoslavlju (Marasović, 2006, str. 223). Preživljavajući doba komunističke vladavine, u kojem je Crkva bila izložena progonima i stjerana u sakristije, a potaknuta snažnim iskustvom slobode i oslobođenja, Crkva se u kontekstu Hrvatske s početka 90-tih našla u situaciji snažne narodne kohezije koju je nastojala održati živom što je moguće duže. Možda predugo? Ovaj će tekst pokušati odgovoriti na to pitanje. U novim društveno-političkim okolnostima demokracije i pluralističnog društva nastavlja se izjednačavati domoljublje s katoličanstvom, te crkvene strukture postaju sve značajniji politički faktor. Na razini HBK su stvari postavljene tako da možemo govoriti o prihvaćanju pastoralnog modela veliki narod, kako na razini župe, tako i za cijelu državu, a zanemaruje se ono što je bilo snažno naglašeno tijekom komunizma, a to je župna kateheza koja je uistinu bila mjesto iskustva vjere za razliku od tada uvedenog konfesionalnog vjeronauka u državnim školama čime je župna kateheza potpuno zanemarena. Događa se svojevrsni preokret u poziciji i mjestu Crkve u društvu – iz situacije ilegale u situaciju snažnog društvenog i političkog čimbenika. Uz sve to, uistinu se pokazalo kako je Katolička crkva u Hrvatskoj značajan čimbenik u održavanju nacionalnog identiteta, izraza ljubavi prema domovini što u sebi ujedno uključuje i poštivanje drugoga i drugačijega

088

Continue reading “Instrumentaliziranje propovijedi: uzrok”

Krštenje Gospodinovo

Završilo je božićno liturgijsko vrijeme. Pravi liturgijsko-teološki moment da nešto napišem i o krštenju, tom sakramentu početka, budući je završetak božićnog vremena obilježeno blagdanom Krštenja Gospodinova. No, prije nego se upustim iznijeti ukratko teologiju krštenja, zadržao bih se malo više na tom blagdanu koji, ne znam je li tako kod vas ostalih, kod mene uvijek iznova potiče ono pitanje zašto. Zašto se Isus krstio (ili dao krstiti)?

krstenje_g01

Continue reading “Krštenje Gospodinovo”

Evangelizacija: kratki uvod

„Evangelizacija u pravom smislu sastoji se od izričitog navještaja spasenjskih tajni Kristovih i njegove poruke, jer Bog hoće da se svi ljudi spase i da dođu do spoznaje istine.“( Dokumenti 121) Taj pravi smisao svoje ostvarenje pronalazi u misijskim djelatnostima Crkve koje se sastoje od navještanja Božje Riječi uvijek konkretnom čovjeku i njegovoj kulturi, preobražavajući kako pojedinca, tako i dotičnu kulturu. Uže shvaćanje pojma ‘evangelizacija’ se svodi na krštavanje nekrštenih (misije) i propovijedanje (homilije). Prema tome, evangeliziran je svatko tko je primio krštenje, te sluša propovijed, no to je, kako je već rečeno, uže shvaćanje evangelizacije. „Kroz svoje evangelizatorsko poslanje Crkva želi ne samo navijestiti nego djelatno uprisutniti u određenoj povijesnoj situaciji Isusove riječi i djela te tako potaknuti zaživljavanje stvarnih dinamika preobrazbe i oslobođenja u svim dimenzijama ljudskog života u povijesti.“(N. Bižaca) Do/unijeti Evanđelje u centar ljudskog života glavni je smisao evangelizacije.

40danaa

Continue reading “Evangelizacija: kratki uvod”

Izlazak sunca

Kada ste zadnji put gledali izlazak sunca?

Kako sam odlučio spavati manje, zadnje vrijeme se budim oko 6, i budući je vrijeme izrazito naklonjeno dugim šetnjama, već nekoliko dana na obali mora dočikam izlazak sunca. Zanimjlivo je to kako na percepciju izlazka sunca utječu tako svakidašnje i relativno banalne stvari poput sna kojega si sanjao trenutak prije buđenja, sjeta ili koji drugi osijećaj, ili pak vremenska prognoza. Gledati izlazak sunca kada je potpuno vedro, bez sumaglice i malih ali upornih oblaka, nije isto kao i gledati izlazak ukoliko sumaglica ili oblaci postoje.191805_sunce01-foto-beta-ap_origh

U prvom slučaj sunce izlazi skokovito, nenadano, odjednom. U trenutku proviri samo centimetar iza planine i već dok nisi postao potuno svjestan da sunce izlazi, ono je već gore, slobodno od tla. Tada uglavnom shvatiš da te peku oči i da i nije baš pametno gledati u sunce izravno. Ljudi su to davno shvatili, a Platon je to dobro prvi opisao u svojoj prispodobi o špilji…

Drugi slučaj  izlazka sunca također ima svoje čari i ljepote. Kako se nazire mala sumaglica i pokoji oblak, sam trenutak izlazka sunca ne može se sa sigurnošću detektirati. Još i prije samog izlazaka, sunce “zapali ” okolne oblake i sumaglicu svojim sjajem, tako da se cjelokupan obzor izlazećeg sunca koje još nije provirilo iznad planine zapali i užari. Odjednom uočiš sunce kako ponosno stoji iznad planine koja ga je rodila i oblaka koji su sada poprimili bijelo-ružičastu boju svježeg proljetnog jutra usred jeseni. Iako je ovaj izlazak poetičniji i romantičniji, čovjek se osjeti prevarenim i izigranim. Kao da je sva ta ljepota sakrila onu “pravu stvar” zbog koje sam tu gdje jesam.

Rasprav o pobačaju na TV Jadranu

Continue reading “Izlazak sunca”

Pavlovljev katoličko uvjetovani refleks

Prošlu nedjelju slavili smo svetkovinu Presvetog Trojstva. I to mi se čini sasvim dovoljno reći da svatko valjda tko ovo čita zna o čemu se radi – muka za naše vrle propovjednike. Bogu hvala na Augustinu i drugim Ocima pa i tada možemo nešto suvislo reći, iako mi se čini, a tome ću posvetiti puno prostora ovdje kroz vijeme koje je pred nama, da propovjedi naših dušobrižnika, svećenika i biskupa često i u vremenu kroz godinu pričinjavaju svojevrsnu muku i nelagodu. (Ako se kome da tražiti i pročitati jedan moj članak u ovom zborniku radova – a naslov je i više nego šokantan – neka slobodno izvoli. Naslov članka je Zloupotreba ambona? Kada crkvena hijerarhija propovijeda ideologiju)  https://www.scribd.com/doc/247162616/Religija-Odgovornost-i-Tranziciona-pravda

1339702768Navijaci_Hrvatska-Italija_14.06.2012_by_ND_20

Continue reading “Pavlovljev katoličko uvjetovani refleks”