Kršćanska inicijacija: perspektive

Nakon svega rečenog, smatram da je potrebno ukratko skicirati moguću budućnost koja nas očekuje, a što je nezahvalan poduhvat jer je teško artikulirati jednu ideju koja bi proizašla iz poprilično uskog kuta gledanja kojeg sam prikazao u prva dva posta. Stoga ću se odmah ograničiti na ove naše lokalne prilike, neke članke koje sam pročitao i na jako kratko ali životno osobno iskustvo u pitanju kršćanske inicijacije.

img_4822

Otkrivanje tople vode

Nekako mi se čini da svi sve znamo, od povijesnog razvoja koji nas je doveo ovdje gdje danas jesmo kada je u pitanju kršćanska inicijacija, uzroci koji su tome prethodili, narav same inicijacije i svega već spomenutoga, ali opet se samo vrtimo u krug otkrivajući uvijek iznova toplu vodu, metaforički govoreći. No, s druge strane je možda i nužno govoriti o svima poznatim stvarima jer se očigledno stvari ne pomiču nabolje, pa se niti uopće pomiču te naša pastoralna praksa i dalje inzistira na „funkcionalnom modelu religijske socijalizacije (koji) zasigurno ne odgovara istini inicijacije.“(Žižić) Takva praska danas postaje teret i razlog sve većeg (praktičnog) napuštanja kršćanstva i Crkve pogotovo mladih ljudi koji nakon krizme crkve zaobilaze u širokom krugu jer „masovna sakramentalizacija nije više jamstvo vjere.“(Razum) Zato je možda potrebno ponavljati uvijek iznova iste stvari kako bi se odgovorni u Crkvi potaknuli na djelovanje i mijenjanje stvari prema željenom cilju, a to je istinska obnova kršćanske inicijacije pa i župnog pastorala.

Continue reading “Kršćanska inicijacija: perspektive”

Advertisements

Kršćanska inicijacija: kriza

U jednom širem kontekstu, inicijacija može označavati mnogo toga, stoga je i potrebno malo suziti područje promatranja, te kasnije konkretizirati stvari kako bi se problem detaljno obradio i kako bi se ponudila neka konkretna riješenja. Ono što svakako treba naglasiti je povezanost, odnosno, upućenost inicijacije prema identitetu kojega izgrađuje. Taj odnos identiteta i inicijacije se može promatrati na subjektivnoj/osobnoj razini i na razini zajednice. Kao što zajednica u koju subjekt biva iniciran, uveden, prima identitet posredstvom same zajednice, također i on sam kasnije, pa i tijekom samog rituala/obreda utječe i mijenja, izgrađuje identitet zajednice u koju biva uveden. Ujedno treba naglasiti obzor smisla koji je jako bitan i u samoj inicijaciji (jer subjekt biva uveden u taj obzor i prihvaća prethodno zadani smisao koji se tijekom inicijacije otkriva u pravom svjetlu – odnosno, onako kako ga zajednica komunicira) koju oblikuje i kojeg (smisao) inicijacija komunicira i posreduje.

14681728_331949980499153_6966251795873861159_n

Inicijacija općenito

Iako je govor o inicijaciji općenito, u ovom djelu teksta ću se ograničiti na kulturu i na obrede prijelaza jer su oni jako bitni i paralelni s onim što smatramo sakramentalnom inicijacijom.

Continue reading “Kršćanska inicijacija: kriza”

Kršćanska inicijacija: povijesni presjek

Za razumijevanje i ispravno shvaćanje trenutnog momenta i situacije, kada je u pitanju bilo koji objekt istraživanja ili interesa, uvijek je potrebno i od velike pomoći smjestiti ono što nas zanima u jedan kontekst povijesnog razvoja, jer historia est magistra vitae. Na taj način možemo uvidjeti početak, povijesni razvoj i eventualne modifikacije objekta kojeg promatramo, a koji je zahvaljujući tomu danas takav kakav jest. Ujedno možemo prepoznati krive smjerove, pogreške, ali i istinske napretke i pomake u razumijevanju i samom razvoju objekta kojeg promatramo.

img_4848-2

Na ovom mjestu me zanima kršćanska inicijacija koja se danas nedvojbeno nalazi u krizi, kao u ostalom i cjelokupno kršćanstvo, tj. točnije, kršćanstvo zapadnog svijeta. Ujedno je ta kršćanska inicijacija samo dio inicijacije kao sveobuhvatnog procesa izgradnje identiteta pojedinca ali i društva, zajednice, te ću poseban naglasak staviti na uski kontekst naše mjesne Crkve i društva u ovom posmodernom vremenu. No, prvo treba razložiti u kratkim crtama kako smo u kontekstu kršćanstva, a pobliže u pitanju inicijacije, došli od tamo do ovdje, tj. kako je tekao razvoj kršćanske inicijacije s posebnim osvrtom na same sakramente inicijacije. Kako smo došli od življenog uvođenja u otajstvo i slavljenja prisutnog Gospodina, do juridički shvaćene potrebe religijske pouke i socijalizacije koja se danas čini sasvim neprimjerena i nedostatna?

Continue reading “Kršćanska inicijacija: povijesni presjek”

Krštenje Gospodinovo

Završilo je božićno liturgijsko vrijeme. Pravi liturgijsko-teološki moment da nešto napišem i o krštenju, tom sakramentu početka, budući je završetak božićnog vremena obilježeno blagdanom Krštenja Gospodinova. No, prije nego se upustim iznijeti ukratko teologiju krštenja, zadržao bih se malo više na tom blagdanu koji, ne znam je li tako kod vas ostalih, kod mene uvijek iznova potiče ono pitanje zašto. Zašto se Isus krstio (ili dao krstiti)?

krstenje_g01

Continue reading “Krštenje Gospodinovo”

Riječ i sakramenti

Riječ obvezuje, a slika nas često samo ostavlja bez daha. Kratak Matejov tekst koji je pridodan riječima slike, govori upravo o tome što se dogodi kada riječ svedemo na sliku. Ostanemo fascinirani dubinom riječi, jasnoćom poruke i ne dogodi se ništa. Slika je podložna raznim tumačenjima i interpretacijama; riječ je jasna, nedvosmislena i upućuje na djelovanje. Nakon slušanja moramo raditi, moramo graditi kuću. Riječ jest djelovanje.

4

Continue reading “Riječ i sakramenti”

Odakle – kamo?

Isus u Getsemanskom vrtu. Trenutak koji mora doći u životu svakog čovjeka na putu povratka k Bogu. Svi smo mi na putu od Edenskog ka Getsemanskom vrtu. To je put povratka u Božju blizinu, put povratka u Božju ljubav i blagoslov. No, čini se paradoksalno to da mi moramo proći taj put. Čini se paradoksalno i stravično to, da se mi moramo uputiti na put  iz mjesta u kojem Bog prebiva, u mjesto u kojem Boga nema, a da bi se vratili Bogu. Getsemanij je strašno mjesto kušnje, patnje, mjesto i trenutak smrtne borbe. To je mjesto bez Boga, mjesto gdje smo mi sami. Ono je tamno, bez svjetla, gluho, bez tonova. To je mjesto najveće samoće, osamljenosti. Mjesto u kojem si sam sa sobom, i tada se svaki udah čini beskrajnim. Svaka misao je strašna, i svaka vodi u smrt. To je mjesto, jedino mjesto, jedinog izbora.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Continue reading “Odakle – kamo?”