U iščekivanju: Horizonti ateizma

I tako… Udarna vijest zadnjih dana postao je jedan bivši teolog i njegova knjiga „Horizonti ateizma“ koju je napisao s posljednjom žrtvom koruptivne vrhuške akademskog hrvatskog svijeta, Pavelom Gregorićem kroz čiju se osobu mogla vidjeti napaćenost filozofskog odsjeka Hrvatskih studija kojima je ista (filozofija) ukinuta… Radi se dakle o navedenoj knjizi koju je Gregurić napisao s bivšim teologom, dapače bivšim dekanom teologije Željkom Poprobijom.

Knjigu još nismo vidjeli (s nestrpljenjem ju iščekujem, u svakom slučaju), ali je zato bivši teolog, a danas govorljivi ateist dobio dosta medijskog prostora kako bi, s jedne strane najavio svoju knjigu, a s druge ispričao svoju životnu priču. Stoga ću se u ovom tekstu baviti samo njegovim intervjuima koje su (više-manje slične) prenijeli Jutarnji, Telegram i Index. Ono što me je natjeralo na ovaj tekst je lakoća prelaženja preko nekih fundamentalnih stvari, kako od strane (na Indexu je intervju s Porobijom vodio znanstveni novinar) novinara, tako i od samog bivšeg teologa a danas ateista.

unnamed-4

Continue reading “U iščekivanju: Horizonti ateizma”

Advertisements

Kršćanska inicijacija: perspektive

Nakon svega rečenog, smatram da je potrebno ukratko skicirati moguću budućnost koja nas očekuje, a što je nezahvalan poduhvat jer je teško artikulirati jednu ideju koja bi proizašla iz poprilično uskog kuta gledanja kojeg sam prikazao u prva dva posta. Stoga ću se odmah ograničiti na ove naše lokalne prilike, neke članke koje sam pročitao i na jako kratko ali životno osobno iskustvo u pitanju kršćanske inicijacije.

img_4822

Otkrivanje tople vode

Nekako mi se čini da svi sve znamo, od povijesnog razvoja koji nas je doveo ovdje gdje danas jesmo kada je u pitanju kršćanska inicijacija, uzroci koji su tome prethodili, narav same inicijacije i svega već spomenutoga, ali opet se samo vrtimo u krug otkrivajući uvijek iznova toplu vodu, metaforički govoreći. No, s druge strane je možda i nužno govoriti o svima poznatim stvarima jer se očigledno stvari ne pomiču nabolje, pa se niti uopće pomiču te naša pastoralna praksa i dalje inzistira na „funkcionalnom modelu religijske socijalizacije (koji) zasigurno ne odgovara istini inicijacije.“(Žižić) Takva praska danas postaje teret i razlog sve većeg (praktičnog) napuštanja kršćanstva i Crkve pogotovo mladih ljudi koji nakon krizme crkve zaobilaze u širokom krugu jer „masovna sakramentalizacija nije više jamstvo vjere.“(Razum) Zato je možda potrebno ponavljati uvijek iznova iste stvari kako bi se odgovorni u Crkvi potaknuli na djelovanje i mijenjanje stvari prema željenom cilju, a to je istinska obnova kršćanske inicijacije pa i župnog pastorala.

Continue reading “Kršćanska inicijacija: perspektive”

Kršćanska inicijacija: kriza

U jednom širem kontekstu, inicijacija može označavati mnogo toga, stoga je i potrebno malo suziti područje promatranja, te kasnije konkretizirati stvari kako bi se problem detaljno obradio i kako bi se ponudila neka konkretna riješenja. Ono što svakako treba naglasiti je povezanost, odnosno, upućenost inicijacije prema identitetu kojega izgrađuje. Taj odnos identiteta i inicijacije se može promatrati na subjektivnoj/osobnoj razini i na razini zajednice. Kao što zajednica u koju subjekt biva iniciran, uveden, prima identitet posredstvom same zajednice, također i on sam kasnije, pa i tijekom samog rituala/obreda utječe i mijenja, izgrađuje identitet zajednice u koju biva uveden. Ujedno treba naglasiti obzor smisla koji je jako bitan i u samoj inicijaciji (jer subjekt biva uveden u taj obzor i prihvaća prethodno zadani smisao koji se tijekom inicijacije otkriva u pravom svjetlu – odnosno, onako kako ga zajednica komunicira) koju oblikuje i kojeg (smisao) inicijacija komunicira i posreduje.

14681728_331949980499153_6966251795873861159_n

Inicijacija općenito

Iako je govor o inicijaciji općenito, u ovom djelu teksta ću se ograničiti na kulturu i na obrede prijelaza jer su oni jako bitni i paralelni s onim što smatramo sakramentalnom inicijacijom.

Continue reading “Kršćanska inicijacija: kriza”

Kršćanska inicijacija: povijesni presjek

Za razumijevanje i ispravno shvaćanje trenutnog momenta i situacije, kada je u pitanju bilo koji objekt istraživanja ili interesa, uvijek je potrebno i od velike pomoći smjestiti ono što nas zanima u jedan kontekst povijesnog razvoja, jer historia est magistra vitae. Na taj način možemo uvidjeti početak, povijesni razvoj i eventualne modifikacije objekta kojeg promatramo, a koji je zahvaljujući tomu danas takav kakav jest. Ujedno možemo prepoznati krive smjerove, pogreške, ali i istinske napretke i pomake u razumijevanju i samom razvoju objekta kojeg promatramo.

img_4848-2

Na ovom mjestu me zanima kršćanska inicijacija koja se danas nedvojbeno nalazi u krizi, kao u ostalom i cjelokupno kršćanstvo, tj. točnije, kršćanstvo zapadnog svijeta. Ujedno je ta kršćanska inicijacija samo dio inicijacije kao sveobuhvatnog procesa izgradnje identiteta pojedinca ali i društva, zajednice, te ću poseban naglasak staviti na uski kontekst naše mjesne Crkve i društva u ovom posmodernom vremenu. No, prvo treba razložiti u kratkim crtama kako smo u kontekstu kršćanstva, a pobliže u pitanju inicijacije, došli od tamo do ovdje, tj. kako je tekao razvoj kršćanske inicijacije s posebnim osvrtom na same sakramente inicijacije. Kako smo došli od življenog uvođenja u otajstvo i slavljenja prisutnog Gospodina, do juridički shvaćene potrebe religijske pouke i socijalizacije koja se danas čini sasvim neprimjerena i nedostatna?

Continue reading “Kršćanska inicijacija: povijesni presjek”

Evangelizacija: kratki uvod

„Evangelizacija u pravom smislu sastoji se od izričitog navještaja spasenjskih tajni Kristovih i njegove poruke, jer Bog hoće da se svi ljudi spase i da dođu do spoznaje istine.“( Dokumenti 121) Taj pravi smisao svoje ostvarenje pronalazi u misijskim djelatnostima Crkve koje se sastoje od navještanja Božje Riječi uvijek konkretnom čovjeku i njegovoj kulturi, preobražavajući kako pojedinca, tako i dotičnu kulturu. Uže shvaćanje pojma ‘evangelizacija’ se svodi na krštavanje nekrštenih (misije) i propovijedanje (homilije). Prema tome, evangeliziran je svatko tko je primio krštenje, te sluša propovijed, no to je, kako je već rečeno, uže shvaćanje evangelizacije. „Kroz svoje evangelizatorsko poslanje Crkva želi ne samo navijestiti nego djelatno uprisutniti u određenoj povijesnoj situaciji Isusove riječi i djela te tako potaknuti zaživljavanje stvarnih dinamika preobrazbe i oslobođenja u svim dimenzijama ljudskog života u povijesti.“(N. Bižaca) Do/unijeti Evanđelje u centar ljudskog života glavni je smisao evangelizacije.

40danaa

Continue reading “Evangelizacija: kratki uvod”

Pavlovljev katoličko uvjetovani refleks

Prošlu nedjelju slavili smo svetkovinu Presvetog Trojstva. I to mi se čini sasvim dovoljno reći da svatko valjda tko ovo čita zna o čemu se radi – muka za naše vrle propovjednike. Bogu hvala na Augustinu i drugim Ocima pa i tada možemo nešto suvislo reći, iako mi se čini, a tome ću posvetiti puno prostora ovdje kroz vijeme koje je pred nama, da propovjedi naših dušobrižnika, svećenika i biskupa često i u vremenu kroz godinu pričinjavaju svojevrsnu muku i nelagodu. (Ako se kome da tražiti i pročitati jedan moj članak u ovom zborniku radova – a naslov je i više nego šokantan – neka slobodno izvoli. Naslov članka je Zloupotreba ambona? Kada crkvena hijerarhija propovijeda ideologiju)  https://www.scribd.com/doc/247162616/Religija-Odgovornost-i-Tranziciona-pravda

1339702768Navijaci_Hrvatska-Italija_14.06.2012_by_ND_20

Continue reading “Pavlovljev katoličko uvjetovani refleks”