Ustavni sud nije nadležan!

Ovaj tekst je nastao nakon neprospavane noći u kojoj sam detaljno iščitao rješenje i obrazloženje Ustavnog suda o pitanju usklađenosti Zakona „o pobačaju“ s Ustavom RH. Imajte u vidu sa nisam pravnik i ukoliko nađete neke pogreške ili krive interpretacije, molim vas da mi se javite kako bih iste mogao ispraviti. Ujedno, onima koje iznenadi ovaj tekst, shvatite da se ovdje uopće ne želim baviti pitanjem samog pobačaja i svega što ide uz to, jer ta rasprava, bar je takvo iskustvo kojega gajim zadnjih 10tak godina, ne vodi nigdje konstruktivno. Ovdje samo želim, a koliko ću to uspjeti je upitno, analizirati rješenje i obrazloženje (naravno da je pristrana ova moja analiza!) koje nam je Ustavni sud svima dao na znanje.

miroslav-sumanovic

Continue reading “Ustavni sud nije nadležan!”

Advertisements

Kršćanska inicijacija: perspektive

Nakon svega rečenog, smatram da je potrebno ukratko skicirati moguću budućnost koja nas očekuje, a što je nezahvalan poduhvat jer je teško artikulirati jednu ideju koja bi proizašla iz poprilično uskog kuta gledanja kojeg sam prikazao u prva dva posta. Stoga ću se odmah ograničiti na ove naše lokalne prilike, neke članke koje sam pročitao i na jako kratko ali životno osobno iskustvo u pitanju kršćanske inicijacije.

img_4822

Otkrivanje tople vode

Nekako mi se čini da svi sve znamo, od povijesnog razvoja koji nas je doveo ovdje gdje danas jesmo kada je u pitanju kršćanska inicijacija, uzroci koji su tome prethodili, narav same inicijacije i svega već spomenutoga, ali opet se samo vrtimo u krug otkrivajući uvijek iznova toplu vodu, metaforički govoreći. No, s druge strane je možda i nužno govoriti o svima poznatim stvarima jer se očigledno stvari ne pomiču nabolje, pa se niti uopće pomiču te naša pastoralna praksa i dalje inzistira na „funkcionalnom modelu religijske socijalizacije (koji) zasigurno ne odgovara istini inicijacije.“(Žižić) Takva praska danas postaje teret i razlog sve većeg (praktičnog) napuštanja kršćanstva i Crkve pogotovo mladih ljudi koji nakon krizme crkve zaobilaze u širokom krugu jer „masovna sakramentalizacija nije više jamstvo vjere.“(Razum) Zato je možda potrebno ponavljati uvijek iznova iste stvari kako bi se odgovorni u Crkvi potaknuli na djelovanje i mijenjanje stvari prema željenom cilju, a to je istinska obnova kršćanske inicijacije pa i župnog pastorala.

Continue reading “Kršćanska inicijacija: perspektive”

Kršćanska inicijacija: kriza

U jednom širem kontekstu, inicijacija može označavati mnogo toga, stoga je i potrebno malo suziti područje promatranja, te kasnije konkretizirati stvari kako bi se problem detaljno obradio i kako bi se ponudila neka konkretna riješenja. Ono što svakako treba naglasiti je povezanost, odnosno, upućenost inicijacije prema identitetu kojega izgrađuje. Taj odnos identiteta i inicijacije se može promatrati na subjektivnoj/osobnoj razini i na razini zajednice. Kao što zajednica u koju subjekt biva iniciran, uveden, prima identitet posredstvom same zajednice, također i on sam kasnije, pa i tijekom samog rituala/obreda utječe i mijenja, izgrađuje identitet zajednice u koju biva uveden. Ujedno treba naglasiti obzor smisla koji je jako bitan i u samoj inicijaciji (jer subjekt biva uveden u taj obzor i prihvaća prethodno zadani smisao koji se tijekom inicijacije otkriva u pravom svjetlu – odnosno, onako kako ga zajednica komunicira) koju oblikuje i kojeg (smisao) inicijacija komunicira i posreduje.

14681728_331949980499153_6966251795873861159_n

Inicijacija općenito

Iako je govor o inicijaciji općenito, u ovom djelu teksta ću se ograničiti na kulturu i na obrede prijelaza jer su oni jako bitni i paralelni s onim što smatramo sakramentalnom inicijacijom.

Continue reading “Kršćanska inicijacija: kriza”

Kršćanska inicijacija: povijesni presjek

Za razumijevanje i ispravno shvaćanje trenutnog momenta i situacije, kada je u pitanju bilo koji objekt istraživanja ili interesa, uvijek je potrebno i od velike pomoći smjestiti ono što nas zanima u jedan kontekst povijesnog razvoja, jer historia est magistra vitae. Na taj način možemo uvidjeti početak, povijesni razvoj i eventualne modifikacije objekta kojeg promatramo, a koji je zahvaljujući tomu danas takav kakav jest. Ujedno možemo prepoznati krive smjerove, pogreške, ali i istinske napretke i pomake u razumijevanju i samom razvoju objekta kojeg promatramo.

img_4848-2

Na ovom mjestu me zanima kršćanska inicijacija koja se danas nedvojbeno nalazi u krizi, kao u ostalom i cjelokupno kršćanstvo, tj. točnije, kršćanstvo zapadnog svijeta. Ujedno je ta kršćanska inicijacija samo dio inicijacije kao sveobuhvatnog procesa izgradnje identiteta pojedinca ali i društva, zajednice, te ću poseban naglasak staviti na uski kontekst naše mjesne Crkve i društva u ovom posmodernom vremenu. No, prvo treba razložiti u kratkim crtama kako smo u kontekstu kršćanstva, a pobliže u pitanju inicijacije, došli od tamo do ovdje, tj. kako je tekao razvoj kršćanske inicijacije s posebnim osvrtom na same sakramente inicijacije. Kako smo došli od življenog uvođenja u otajstvo i slavljenja prisutnog Gospodina, do juridički shvaćene potrebe religijske pouke i socijalizacije koja se danas čini sasvim neprimjerena i nedostatna?

Continue reading “Kršćanska inicijacija: povijesni presjek”

Kako predočiti transcendentnog Boga imanentnog svijetu?

Temeljna teološka, teistička ideja Boga kršćanstva i nekih srodnih religijskih tradicija kaže kako je transcendentni Bog imanentan svijetu. Ta ideja omogućava mnogo toga, pa time i razlikovanje religija, filozofskih i teoloških sustava, duhovnosti i svjetonazora, no, ujedno i stvara mnoge teološke, filozofske i logičke poteškoće koje izgledaju nerazrješive, paradoksalne ukoliko se pristane na mišljenje transcendentnog Boga koji je ujedno i imanentan svijetu. Kako to da Bog koji je transcendentan, koji svijet (kozmos, univerzum, stvorenje) beskrajno nadilazi, može biti ujedno u tom svijetu prisutan, njemu imanentan?

54895658-b274-432b-8fee-0a6db0765237-veliki-prasak-718x446

Continue reading “Kako predočiti transcendentnog Boga imanentnog svijetu?”

Rasprava (moj skromni doprinos?) o vjeronauku

Oduševljen ovom prepiskom preko portala autograf.hr, odlučio sam dati i mali i skromni doprinos ovoj raspravi s vjerom da će se uključiti i neki drugi, relevantniji ljudi… Ovo je jedan vid mojeg reagiranja na odgovor (sada to mogu i ovako reći, budući smo se napokon upoznali i uživo, iako već duže vremena baštinimo zanimljive FB rasprave) Marijane Bijelić teologinji Anni Marie Gruenfelder. U metodološkom smislu sam preuzeo Marijanin model. Tekst pod navodnicima je njen, a ostalo moj osvrt na izrečeno… Uživajte i naravno da, ukoliko nešto od onoga što sam napisao ne drži vodu, bio bih zahvalan da me se uputi u pogreške koje sam iznio…

“Prvo, teologinja Gruenfelder bi se trebala odlučiti govori li o tome što ”školski vjeronauk” jest ili o tome što on treba biti. Opasno je i neodgovorno zamagljivati i zanemarivati tu krucijalnu razliku između dviju ovdje vrlo nezgrapno spojenih tvrdnji. Ako govorimo o konfesionalnom vjeronauku, čiji je oblik zacementiran Ugovorom Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture, moramo katoličkom vjeronauku prići kao činjenici sa zadanim osobinama koje ne možemo tek tako mijenjati, a ako netko priželjkuje drugačiji vjeronauk i vjeruje da je tako nešto moguće, onda bi ta osoba trebala osmisliti i predložiti način na koji ćemo postojeće stanje zamijeniti alternativom.”

12717629_199698153724337_7525169010161849868_n

Continue reading “Rasprava (moj skromni doprinos?) o vjeronauku”

Instrumentaliziranje propovijedi: analiza

Ovdje ću ukratko analizirati četiri propovijedi i to po jednu biskupa Uzinića i Pozaića, te dvije biskupa Ivasa, što je premalo za izvlačenje nekih relevantnijih zaključaka, ali može ukazati na potencijalno instrumentaliziranje ambona i politizaciju propovijedi. Smatram da je uzrok takvom stanju stvari – upravo pastoralni model kojega HBK i danas njeguje i promovira. Ove četiri propovijedi su izabrane svjesno (mogle su biti i neke druge četiri i od drugih biskupa) jer mi je njihovom analizom najlakše ukazati na ono što želim ovim tekstom prenijeti (želim samo posredovati dojam kojeg osobno gajim i koji nikako nije znanstveno utemeljen). Radi se o propovijedima biskupa Ante Ivasa u Kninu iz 2010. i 2014. godine sa euharistijskog slavlja na Dan pobjede 5. kolovoza (http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=24768; http://www.sibenska-biskupija.hr/index.php/1027-knin-homilija-oca-biskupa-ante-ivasa-izgovorena-u-kninu-5-kolovoza-2014 ), zatim propovijed biskupa Valentina Pozaića sa euharistijskog slavlja na Mirogoju na dan Svih Svetih 2014. godine, te biskupa Mate Uzinića sa euharistijskog slavlja na Bleiburgu u svibnju 2014. godine (https://www.youtube.com/watch?v=PXbb5Q3oAO0 ). Ukratko ću, kao uvod u samu analizu, iznijeti sadržaje tih propovijedi.

cropped-img_6794b1.jpg

Continue reading “Instrumentaliziranje propovijedi: analiza”