Instrumentaliziranje propovijedi: analiza

Tags

, , , , , ,

Ovdje ću ukratko analizirati četiri propovijedi i to po jednu biskupa Uzinića i Pozaića, te dvije biskupa Ivasa, što je premalo za izvlačenje nekih relevantnijih zaključaka, ali može ukazati na potencijalno instrumentaliziranje ambona i politizaciju propovijedi. Smatram da je uzrok takvom stanju stvari – upravo pastoralni model kojega HBK i danas njeguje i promovira. Ove četiri propovijedi su izabrane svjesno (mogle su biti i neke druge četiri i od drugih biskupa) jer mi je njihovom analizom najlakše ukazati na ono što želim ovim tekstom prenijeti (želim samo posredovati dojam kojeg osobno gajim i koji nikako nije znanstveno utemeljen). Radi se o propovijedima biskupa Ante Ivasa u Kninu iz 2010. i 2014. godine sa euharistijskog slavlja na Dan pobjede 5. kolovoza (http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=24768; http://www.sibenska-biskupija.hr/index.php/1027-knin-homilija-oca-biskupa-ante-ivasa-izgovorena-u-kninu-5-kolovoza-2014 ), zatim propovijed biskupa Valentina Pozaića sa euharistijskog slavlja na Mirogoju na dan Svih Svetih 2014. godine, te biskupa Mate Uzinića sa euharistijskog slavlja na Bleiburgu u svibnju 2014. godine (https://www.youtube.com/watch?v=PXbb5Q3oAO0 ). Ukratko ću, kao uvod u samu analizu, iznijeti sadržaje tih propovijedi.

cropped-img_6794b1.jpg

Continue reading

Instrumentaliziranje propovijedi: uzrok

Tags

, , , , ,

Istraživajući i neumorno radeći dugi niz godina, pokojni fra Špiro Marasović, kojem dugujem uho za društvene teme i nadasve za odnos Crkve i suvremenog, sekularnog društva pod prizmom demokracije i politike, govori o politizaciji vjerskog žiota, odnosno o profanizaciji Crkve i vjere, o hrvatskom svetoslavlju (Marasović, 2006, str. 223). Preživljavajući doba komunističke vladavine, u kojem je Crkva bila izložena progonima i stjerana u sakristije, a potaknuta snažnim iskustvom slobode i oslobođenja, Crkva se u kontekstu Hrvatske s početka 90-tih našla u situaciji snažne narodne kohezije koju je nastojala održati živom što je moguće duže. Možda predugo? Ovaj će tekst pokušati odgovoriti na to pitanje. U novim društveno-političkim okolnostima demokracije i pluralističnog društva nastavlja se izjednačavati domoljublje s katoličanstvom, te crkvene strukture postaju sve značajniji politički faktor. Na razini HBK su stvari postavljene tako da možemo govoriti o prihvaćanju pastoralnog modela veliki narod, kako na razini župe, tako i za cijelu državu, a zanemaruje se ono što je bilo snažno naglašeno tijekom komunizma, a to je župna kateheza koja je uistinu bila mjesto iskustva vjere za razliku od tada uvedenog konfesionalnog vjeronauka u državnim školama čime je župna kateheza potpuno zanemarena. Događa se svojevrsni preokret u poziciji i mjestu Crkve u društvu – iz situacije ilegale u situaciju snažnog društvenog i političkog čimbenika. Uz sve to, uistinu se pokazalo kako je Katolička crkva u Hrvatskoj značajan čimbenik u održavanju nacionalnog identiteta, izraza ljubavi prema domovini što u sebi ujedno uključuje i poštivanje drugoga i drugačijega

088

Continue reading

Odgovornost/djelovanje teologa danas

Slušao sam prije neki tjedan na hrvatskom radiju (HR1) zanimljiv razgovor koji se jednim svojim (nažalost manjim) dijelom, očešao i o pitanje/temu iz naslova ovog teksta. U emisiji „Susret u dijalogu“ sudjelovali su Goran Andrijanić (Bitno.net), Darko Pavličić (Večernji list) i teolog zagrebačkog KBF-a Stjepan Baloban. Uz ostale teme (pontifikat pape Franje i njegov ondnos s Crkvom u Hrvata – što je bila glavna tema), sugovornici su se kratko osvrnuli na pitanje mjesta i uloge teologa u Crkvi i društvu (dijelom su nešto rekli i o njihovoj odgovornosti). I upravo je taj razgovor bio onaj moment koji me je nagnao napisati ovaj tekst koji je upućen prvenstveno meni/nama, teolozima (i budućim teolozima, a sada studentima teologije).

Jedna od važnih zadaća, koja je u tom razgovoru stavljena na pleća teologa, jest prevođenje izričaja pape Franje kako bi ga pravovjerno razumjeli/shvatili svi – i sekularni mediji, i sekularni članovi ljudskog roda, a vjernici (u razgovoru je to bila pretpostavka) ga i ovako razumiju. Povod ove zadaće su mnogobrojni nesporazumi koji su se dogodili (namjerno ili ne, drugo je pitanje) posljednjih godina. Pravo pitanje je slijedeće: može li sekularni svijest pravovjerno razumjeti papu uopće? To bih pitanje ostavio otvoreno svima koji čitate ovaj blog. Tražite odgovor na to pitanje. To je vjerovatno najvažnije (danas) pitanje koje jedan teolog mora kad-tad odgovoriti.

12111957_125544241139729_2750482blog994802464086_n

Continue reading

Objava (ne)nasilnog Boga

Tags

, , , , ,

Živjeti u suvremenom svijetu, a biti pripadnik jedne religije koja je u svojim temeljima izgrađena na nasilju, diskresitira čovjeka koliko i religiju, te uvelike izražava neprilagođenost suvremenom društvu koje inzistira na toleranciji i demokratičnosti. One religije koje u svojem nauku sadržavaju i trunčicu nasilja bivaju danas podvrgnute raznim kritikama i negativnim komentarima koji zahtjevaju napuštanje tih religija i njihovo potpuno odbacivanje. Jedan potpuno artikulirani zahtjev koji ide u tom smjeru dolazi od novog ateizma koji, nakon terorističkog napada na SAD 11. rujna 2001. godine, zahtjeva dokidanje institucionalizirane religije u zapadnim demokracijama.

446677

Continue reading

Krštenje Gospodinovo

Tags

, , , ,

Završilo je božićno liturgijsko vrijeme. Pravi liturgijsko-teološki moment da nešto napišem i o krštenju, tom sakramentu početka, budući je završetak božićnog vremena obilježeno blagdanom Krštenja Gospodinova. No, prije nego se upustim iznijeti ukratko teologiju krštenja, zadržao bih se malo više na tom blagdanu koji, ne znam je li tako kod vas ostalih, kod mene uvijek iznova potiče ono pitanje zašto. Zašto se Isus krstio (ili dao krstiti)?

krstenje_g01

Continue reading

Novogodišnja odluka

Tags

, , , ,

Evo. Bliži se kraj i ove godine, a počinje uskoro sljedeća avantura. Jeste li spremni? Vjerujem da jeste, kao i svi ostali. Jeste li već odlučili koju ćete sada novogodišnju odluku inaugurirati? Vjerujem da jeste. A sijećate li se prošlogodišnje novogodišnje odluke? Koliko ste ju dugo držali relevantnom? Ja baš i nisam pretjerano dugo, i zato sam sada odlučio odustati od tog sekularnog rituala. I upravo mi je to odustajanje bilo povod da napišem ovaj tekst. Dobro, ovo odustajanje i film Noah iz 2014te kojega sam neki dan pogledao na TV-u.

Prijelomna vremena uvijek su izazovna, ako baš hoćete, vremena krize. Grčki pojam κρίση ili κρίσις označava prvenstveno mišljenje, procjenu, odluku, pa onda i problematičnu, prijelomnu točku povezanu s potrebom (nužnošću) donošenja odluke (powered by Wikipedia). I dobro je da su krizna vremena samo ona koja označavaju vremensku prekretnicu, odnosno, brojanje još jedne godine koja će nam svima biti baš super. Zamislite samo da je kriza svaki dan, da svaki dan moraš promišljati stvarnost koju živiš i donositi odluke koje utječu na tvoj i život tvojih bližnjih (Lk 10,29). Bilo bi to nepodnošljivo. Lakše je ovako optužiti jedan kritični dan, još više, noć za sve nevolje, neostvarene snove i neizvršene novogodišnje odluke. U redu je i to kada se radi samo o jednoj godini (jedna godina više ili manje i nije toliko važno…), ali kada u obzir uzmemo cijeli jedan život, ljudski život, onda je perspektiva sasvim drugačija. Otvorena fundamentalnim egzistencijalnim perspektivama pod vidom vremenitosti i vječnosti? Nadam se.

Screen-Shot-2014-01-13-at-10.40.28-PM-635x357

Continue reading

Parousia/adventus: Dolazak

Tags

, , , , , , ,

Nova godina počela je u nedjelju 1. prosinca jutarnjom svetom Misom. Iako će neki, kojima je draže, a i sami se drže ne ovog tehničkog poimanja vremena nego onog prirodnog u kojem dan traje od zalaska do zalaska sunca, reći da se „prijelaz“ dogodio u subotu navečer. Ono što je meni osobno jako zanimljivo u liturgiji Crkve, pa onda i u samom poimanju liturgijskog vremena, jest završetak godine velikom proslavom Krista kralja. I upravo su završetak i početak liturgijske godine tako tijesno sjedinjeni kao da Crkva želi reći samo jedno: Krist jest jučer, danas i sutra! Dvije najudaljenije točke na kružnici su ujedno i one najbliže jedna drugoj.

koa

Continue reading

Evangelizacija: kratki uvod

Tags

, , , , , , ,

„Evangelizacija u pravom smislu sastoji se od izričitog navještaja spasenjskih tajni Kristovih i njegove poruke, jer Bog hoće da se svi ljudi spase i da dođu do spoznaje istine.“( Dokumenti 121) Taj pravi smisao svoje ostvarenje pronalazi u misijskim djelatnostima Crkve koje se sastoje od navještanja Božje Riječi uvijek konkretnom čovjeku i njegovoj kulturi, preobražavajući kako pojedinca, tako i dotičnu kulturu. Uže shvaćanje pojma ‘evangelizacija’ se svodi na krštavanje nekrštenih (misije) i propovijedanje (homilije). Prema tome, evangeliziran je svatko tko je primio krštenje, te sluša propovijed, no to je, kako je već rečeno, uže shvaćanje evangelizacije. „Kroz svoje evangelizatorsko poslanje Crkva želi ne samo navijestiti nego djelatno uprisutniti u određenoj povijesnoj situaciji Isusove riječi i djela te tako potaknuti zaživljavanje stvarnih dinamika preobrazbe i oslobođenja u svim dimenzijama ljudskog života u povijesti.“(N. Bižaca) Do/unijeti Evanđelje u centar ljudskog života glavni je smisao evangelizacije.

40danaa

Continue reading

Krist Kralj

Tags

, , , , ,

Kako da vam prispodobim kraljevstvo Božje? Kraljevstvo je Božje kao… i slijedi život. Tko ima hrabrosti neka kroči uskim putem života koji vodi činjenu nemogućega noseći zastavu Svemoćnog vladara Kraljevstva. Zahtjevam svijet u kojem je nemogućnost nemoguća, svijet čuda. Dok smo tu gdje jesmo, u svijetu prividne nemogućnosti mogućnosti uopće, nikada nas nemoć nije spriječavala da činimo ono što smo poslani činiti, ono što smo dužni činiti. Činjenica da ni jedan čovjek ne može učiniti ono što mora činiti, gotovo da je neznatna. Ona je zanemariva, jer kada učinite ono što ste dužni učiniti, recite, sluge smo beskorisne. Biti sluga, k tome beskoristan, danas se smatra uvredom dostojanstvu ljudske osobe.

tzut

Continue reading

Izlazak sunca

Tags

, , , , , , ,

Kada ste zadnji put gledali izlazak sunca?

Kako sam odlučio spavati manje, zadnje vrijeme se budim oko 6, i budući je vrijeme izrazito naklonjeno dugim šetnjama, već nekoliko dana na obali mora dočikam izlazak sunca. Zanimjlivo je to kako na percepciju izlazka sunca utječu tako svakidašnje i relativno banalne stvari poput sna kojega si sanjao trenutak prije buđenja, sjeta ili koji drugi osijećaj, ili pak vremenska prognoza. Gledati izlazak sunca kada je potpuno vedro, bez sumaglice i malih ali upornih oblaka, nije isto kao i gledati izlazak ukoliko sumaglica ili oblaci postoje.191805_sunce01-foto-beta-ap_origh

U prvom slučaj sunce izlazi skokovito, nenadano, odjednom. U trenutku proviri samo centimetar iza planine i već dok nisi postao potuno svjestan da sunce izlazi, ono je već gore, slobodno od tla. Tada uglavnom shvatiš da te peku oči i da i nije baš pametno gledati u sunce izravno. Ljudi su to davno shvatili, a Platon je to dobro prvi opisao u svojoj prispodobi o špilji…

Drugi slučaj  izlazka sunca također ima svoje čari i ljepote. Kako se nazire mala sumaglica i pokoji oblak, sam trenutak izlazka sunca ne može se sa sigurnošću detektirati. Još i prije samog izlazaka, sunce “zapali ” okolne oblake i sumaglicu svojim sjajem, tako da se cjelokupan obzor izlazećeg sunca koje još nije provirilo iznad planine zapali i užari. Odjednom uočiš sunce kako ponosno stoji iznad planine koja ga je rodila i oblaka koji su sada poprimili bijelo-ružičastu boju svježeg proljetnog jutra usred jeseni. Iako je ovaj izlazak poetičniji i romantičniji, čovjek se osjeti prevarenim i izigranim. Kao da je sva ta ljepota sakrila onu “pravu stvar” zbog koje sam tu gdje jesam.

Rasprav o pobačaju na TV Jadranu

Continue reading