Tags

, , , , , ,

Ovdje ću ukratko analizirati četiri propovijedi i to po jednu biskupa Uzinića i Pozaića, te dvije biskupa Ivasa, što je premalo za izvlačenje nekih relevantnijih zaključaka, ali može ukazati na potencijalno instrumentaliziranje ambona i politizaciju propovijedi. Smatram da je uzrok takvom stanju stvari – upravo pastoralni model kojega HBK i danas njeguje i promovira. Ove četiri propovijedi su izabrane svjesno (mogle su biti i neke druge četiri i od drugih biskupa) jer mi je njihovom analizom najlakše ukazati na ono što želim ovim tekstom prenijeti (želim samo posredovati dojam kojeg osobno gajim i koji nikako nije znanstveno utemeljen). Radi se o propovijedima biskupa Ante Ivasa u Kninu iz 2010. i 2014. godine sa euharistijskog slavlja na Dan pobjede 5. kolovoza (http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=24768; http://www.sibenska-biskupija.hr/index.php/1027-knin-homilija-oca-biskupa-ante-ivasa-izgovorena-u-kninu-5-kolovoza-2014 ), zatim propovijed biskupa Valentina Pozaića sa euharistijskog slavlja na Mirogoju na dan Svih Svetih 2014. godine, te biskupa Mate Uzinića sa euharistijskog slavlja na Bleiburgu u svibnju 2014. godine (https://www.youtube.com/watch?v=PXbb5Q3oAO0 ). Ukratko ću, kao uvod u samu analizu, iznijeti sadržaje tih propovijedi.

cropped-img_6794b1.jpg

Biskup Pozaić je u veoma kratkoj (začuđujuće kratkoj propovijedi kada se u obzir uzme iskustvo sa nedjeljnih sv. Misa) propovjedi govorio o blaženstvima. Blaženstva su obećanja i temeljna usmjerenja Isusovih učenika. Čovjek blaženstva mora biti zauzet u svijetu, reagirati na trgovanje istinom, preobraziti ovaj svijet u svijet u kojem vladaju načela Govora na gori, univerzalna načela i vrednote. Saznali smo da se demokracija svela na „dizanje ruku“, da je na djelu u svijetu kulturni prevrat, da se konspirativno i javno, a također i legalno, uništava stup društva – brak i obitelj, da kršćanofobija poprima bolne razmjere… Crkva je lađa onih koji u svojim životima uprisutnjuju blaženstva i ona plovi u sigurnu luku, iako je i sama obilježena slabostima svojih putnika. Na kraju biskup zaključuje  propovijed pozivom okupljenim vjernicima da žive blaženstva i tako sami postanu blagoslov.

Biskup Uzinić na sv. Misi u Bleiburgu je govorio o istini i oproštenju. Dovodeći u bliski odnos godinu završetka Drugog svjetskog rata sa godinom 2014., biskup je ukazao nužnost utvrđivanja objektivne istine o svim zločinima tijekom burne povijesti (što bi bila zadaća politike i znanosti), te je isto tako ukazao na nužnost oproštenja koje Crkva mora unositi među ljude. Tek nakon ta dva procesa (spoznavanja objektivne istine i oproštenja) može hrvatsko društvo zakoračiti naprijed, u svjetliju budućnost u kojoj ćemo svi biti braća i sestre.

Biskup Ivas je u Kninu 2010. godine svoju propovijed bazirao na tekstu iz 1. Pt 3,15. Naglasio je da je važno uvijek biti spreman dati odgovor, pa i kada neki pitaju što se to 5. kolovoza slavi u Kninu. Zatim je biskup detaljno obrazložio događanja vezana uz Domovinski rat s posebnim osvrtom na Oluju, inzistirajući na utvrđivanju istine koja oslobađa. Podsjetio je na riječi biskupa Srećka Badurine koji je predmolio prvu sv. Misu nakon Oluje u Kninu 13. kolovoza, a kojima je biskup Badurina pozvao sve na kajanje, oprost i pomirenje. Na kraju je još biskup Ivas spomenuo put Hrvatske prema europskim integracijama, naglasivši da je važno da Hrvatska uđe dostojanstveno i uspravno u zajedništvo europskih naroda. Propovijed na istom mjestu, samo četiri godine kasnije, biskup Ivas je utemeljio na prvom misnom čitanju iz Knjige izlaska. Usporedio je put oslobođenja Izraelaca iz egipatskog ropstva i događanja oko Domovinskog rata, s posebnim naglaskom na zamke i napasti koji su se na tom putu događali. Zanimljivo je da je biskup Ivas (koji inače u svojim propovijedima puno koristi citate poznatih pjesnika) propovijed završio citirajući pjesmu Marka Perkovića Thompsona.

I sam prvi pogled na sadržaj ovih propovijedi ukazuje na to da su sadržajno (čak i u velikoj mjeri) promašile teološku i liturgijsku logiku i bit propovijedi. Biskupi se tek sporadično odnose prema navještenom biblijskom tekstu kojega tumače odveć paušalno, vjerojatno pretpostavljajući poznavanje biblijskih tekstova okupljene zajednice. Poveznice s konkretnim euharistijskim slavljem (u smislu da uvedu okupljenu zajednicu u otajstvo slavljenja euharistije) nema ni u tragovima, dok je iskustvo vjere povezano uz nacionalne simbole i povijesne događaje. Očigledno je da biskupi vjeru prije promatraju u njenoj društvenoj dimenziji, dok se za osobnu dimenziju svakog vjernika, izgleda, ne brinu toliko. Ovo samo potvrđuje navode o prevlasti pastoralnog modela Crkve kao veliki narod u kojem vjera ima više društveni (javni) karakter, a ovakvi masovni događaji na kojima se propovijed instrumentalizira ukazuju na to da crkvena hijerarhija želi biti relevantan društveno-politički čimbenik u onom užem smislu. Sve spomenute propovijedi nisu propovijedi u izvornom smislu riječi, jer negiraju mjesto i logiku liturgijskog slavlja. Više se radi o spomeničkim govorima koji su duboko politički intonirani, a kao takvi prije doprinose produbljivanju društvenih podjela, nego njihovom transcendiranju. Zanimljivo je stoga da je upravo i poziv na pomirbu biskupa Uzinića u Bleiburgu u javnosti imao sasvim drugačiji odjek nego je to bila, vjerujem, namjera oca biskupa.

Ovakvo stanje stvari po meni znači da je crkvena hijerarhija u Hrvatskoj duboko uronjena u društveno-političke podjele što samo po sebi nije nikakav problem. Problem nastaje, barem ga ja tako vidim, kada se vjera instrumentalizira i politizira, te kada se sakralni prostor, vrijeme i logika profaniraju.

Na kraju moram ipak reći da ovaj tekst nije uopće relevantan, budući je izraz jedno osobnog dojma. Da sam izabra neke druge propovijedi, mogao sam iskazati i neki drugi dojam – bilo koji… Također je jasno da se radi o selektivno izabranim propovijedima, koje u stvari nisu ni dubinski analizirane. Vjerujem da ćete se složiti sa mnom da se radi o paušalnoj analizi.

Stoga bih pozvao sve zainteresirane kolegice i kolege teologe kojima je stalo do Crkve i Krista, da mi se jave ukoliko žele sudjelovati u jednoj strukturiranoj analizi nedjeljnih propovijedi u splitskoj Crkvi (za početak). Ova analiza će biti itekako relevantna i dubinska. Ova ideja stoji u zraku neke 2-3 godine i vjerujem da je vrijeme da bude realizirana. Ako želite pomoći, javite mi se ovdje ili na mail (bruno.petrusic@gmail.com) ili na FB profil (https://www.facebook.com/brunopetrusic1).

 

 

Advertisements