Vjera

Kako danas razumijevamo i živimo svoju vjeru? Koliko smo duboko zašli u otajstva kojima nam upravo ona otvara putove i vodi nas k susretu sa živim Bogom? Slijedećim tekstovima koje će pratiti slike (ili im pak prethode, zavisi od kuta gledanja) želim ponovno ukazati na izvorno biblijsko značenje i razumijevanje vjere. Želim svima ponuditi biblijsko okruženje i kontekst, što slikom, što riječju, življenja vjere koje je moguće i danas.

Vjera nije prihvaćanje nekih pametnih, pobožnih izjava duhovnog sadržaja, rečenica i formulacija koje nam Crkva nameće da ih upamtimo, napamet naučimo tako da ih u datom trenutku možemo ponoviti i izreći. Ona nije obveza pohođenja liturgije sakramenata jednom godišnje, niti je toliko nečinjenje zla da bismo bili neutralni, indiferentni. Vjera je prvenstveno odnos s Bogom, i to živi odnos sa živim Bogom, odnos koji utemeljuje cijeli život onoga tko vjeruje. Teolozi bi rekli fundamentalna (temeljna) opcija, tj. životni stav koji je posvema otvoren Bogu i njegovoj pristunosti. Običnim riječima, koje su primjerene suvremenom čovjeku, možemo reći kako je vjera stil života. Tj. ona je temelj tog života u njegovoj punini i cjelovitosti.

Ako pogledamo u Bibliju i tamo potražimo kratku definiciju vjere, onda nalazimo opise odnosa, a ne toliko definicije. U temelju tih opisanih biblijkih odnosa stoji odnos Isusa Krista prema Bogu i ljudima, ali na počecima opisa tih odnosa stoji odnos Abrahama i Boga. Abraham je, kako ga Biblija naziva, praotac vjere, jer „Abraham povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost.“ (Post 15, 6) S njim započinje doba vjere koje će svoju puninu dosegnuti u osobi Isusa Krista. Vjera je dakle prvenstveno odnos, prostor zajedničkog življenja čovjeka i njegovog Boga, a time i prostor suživota ljudi. Ona je neodvojiva od slušanja i činjenja, od ljudske interakcije i osobnih odnosa. Vjera je prostor Božje samokomunikacije ljudima, njegov dar stupanja u osobni odnos s njime i življenje svojega života iz tog odnosa. Sve drugo je pomalo sekundarno, nadomjestak i dodatak temeljnom shvaćanju vjere kao osobnog odnosa čovjeka i Boga, odnosa koji onda utemeljuje sve druge odnose, te kao takav prethodi čak i odnosu prema samome sebi.

IMG_0874cjk

Continue reading “Vjera”

Advertisements

Događaj i riječ

Odnos usvremene umjetnosti i kršćanstva je višeznačan i višeslojan. Usprkos prvoj impresiji da je kršćanstvo gotovo u potpunosti izgnano iz okvira suvremene umjetnosti (kako tematski, tako i sadržajno), ipak se može uočiti preklapanje i prisutnost kršćanstva, njegovih motiva i likova, unutar raznih smjerova suvremene umjetnosti. Jedna dodirna točka kršćanstva i suvremene umjetnosti je formalna, i tiče se simboličkih radnji ili akcija, danas shvaćenih kao performansi, događaji. Druga je odnos prema riječima koje interpretiraju i tumače događaje (performanse), tako da riječ (točnije, njen izostanak) oblikuje formalno značenje suvremene umjetnosti.
s111
Mnogo je pitanja na koja vjerovatno nikada nećemo dobiti jednoznačan odgovor, pa je to mnogima i jedini razlog da pitanja uopće ne postavljaju. Druga je stvar kako mnoga pitanja jednostavno bivaju bespotrebna jer u pitanje dovode ono očigledno, zdravorazumsko, općeprihvaćeno. Tautološki potencijal pitanja (točnije, predmnijevanog odgovora) je uvelike zanemaren kulturom koju brine know how tj. onaj kako, a da uopće mnogi ne uviđaju opasnost tehnologizacije i instrumentalizacije gotovo svega što zakuplja prostornovremensku dimenziju svijeta. Kada se to dogodi, ustaljeni protok vremena i prostora i njegov vidljivi učinak, nizanje realnih uzroka s pripadajućim posljedicama, stječe prevlast nad zbiljom ograničavajući ju na izgovoreno, izmjereno i uvijek isto i dosadno ponavljanje jednoga. Tumačenje postane bespredmetno jer je sve transparentno. I upravo se tu krije protest suvremene umjetnosti koji se može u mnogo točaka i na razne načine povezati s proročkim protestom prvenstveno Staroga Zavjeta, ali i s cjelokupnosti povijesti spasenja, sve do centralne točke Svega – Isusa Krista.

Continue reading “Događaj i riječ”

Autentičnost i dijalog sa svijetom

Razgovor na TV Jadranu (s kraja 2013. godine), kao programski izičaj ovoga bloga kojemu je namjera prevoditi teologiju u konkretni život kontekstualiziran jednim širim obzorom značenja, tako da ću se ovdje baviti, uz samu akademsku teologiju, još i umjetnošću (pogotovo filmom, glazbom i kazalištem), filozofijom, povijesti i kulturom (u širem smislu značenja pojma).
Video je mješavina nekih teoloških, aktivističkih i osobnih stavova, pa je sasvim adekvatan kao uvod u ovaj blog koji također želi biti adekavatan.

Adekvatna teologija!

“Teologija koja nikoga ne uznemiruje, već, štoviše, osigurava moć ovoga svijeta, nije teologija koja vjeruje.“ Ove riječi napisao je talijanski teolog i biskup Bruno Forte, a ovdje stoje kao trajni podsjetnik smisla i svrhe ovog bloga.
Akademska teologija koju učimo na visokim teološkim učilištima, i koju tako nerado iščitavamo iz debelih teoloških priručnika i knjiga, danas, u suvremenom svijetu više nije adekvatna. Izgubila je svoju snagu!
Povratak proročkog govora teologije nasušna je nužnost i obveza teologa, stoga ovi prijevodi teologije u konkretan ljudski život imaju namjeru vratiti adekvatnost teološkom govoru suvremenom čovjeku.